oštovani čitatelji, nalazite se pred prvim nastavkom serije članaka koje se bave programiranjem u C-u na dragim nam Amigama. Odmah, u startu, da istaknem da će ovo biti početnicki kurs, pa ako se već bavite programiranjem ne očekujte da će te ovjde pukupiti neke velike tajne ovog zanata. One se ionako stiču samo upornom vježbom i radom. Ali zato, ako se do sada niste bavili programiranjem ili pak imate neka znanja iz basic-a, ne bi bilo loše da nastavite da pratite seriju članaka. Sigurno će te nauciti više nego što bi naučili da nastavite s upucavanjem malih zelenih stvorenja iz svemira.
     Red bi bio da se predstavim na početku - moje ime je Milan Golubović. Ako bude nekih nejasnoća u daljem izlaganju slobodno mi se obratite i ja ću, koliko je u mojoj moći (i mojih prijatelja), pokušati da vam pomognem. Dakle, javite se na: m.g.@siton.org.yu. Poštenje mi nalaže da priznam da nisam najbolji za zadatak koji mi je namijenjen, ali kako su svi bolji zauzeti...

     Na početku valja reći da je najbolje da koristite SAS C, pošto ce primjeri biti namijenjeni njemu. Programi će uz male prepravke raditi na svim kompajlerima, ali da se ne bi mučili, ako je u vašoj moći odaberite SAS C. Trenutno aktualna verzija je 6.59, odnosno 7.0 za PPC.
     Zatim editor: po općte prihvaćenom mišljenju najbolji je CygnusEd i njega i ja koristim, pa vam ga također preporučujem. Prednosti koje ima nad ostalim editorima su velike, no opet, ako ste navikli na neki drugi slobodno nastavite da ga koristite - i on će odraditi posao.
     Literatura: postoje brojne knjige o C-u i svakim danom ih je sve više, ali zna se šta je biblija C-a. To je knjiga Programski jezik C koju su napisali sami tvorci ovog jezika (Brian W. Kernighan i Dennis M. Ritchie), koja je tako detaljno urađena da je apsolutno dovoljna i za pravljenje C kompjalera, a kamoli za ušenje C-a. Ako znanje koje ovdje steknete želite da dopunite uz pomoć literature i ne pomišljajte na drugu knjigu!

     Sam C bez mogućnosti korištenja sistemskih funkcija i nije toliko moćan. Zato će vam biti neophodan spisak sistemskih funkcija sa makar osnovnim objašnjenjem koja šta radi, koje parametre prima, a koje vrijednosti vraća. Taj dio posla odraditi će Commodore Developers Kit, ili kako se već sada zove. Developer je u originalu u autodoc formatu, ali moguce ga je konvertirati u Amiga guide format (komandom AD2AG, koja se dobija uz njega), radi lakše upotrebe.
     Ranije se mogao naći na http://www.amiga.de i http://www.amiga.com, a ako ga tamo nema obratite se lokalnom stručnjaku. Nije loše pogledati i Rom Kernel Reference Manual. Također se može naći (negjde) na internetu.

     I na kraju, konfiguracija potrebna za pokretanje SAS C-a je Amiga sa hard diskom i najmanje 2MB rama. Međutim, svaki megabajt preko će vam znatno olakšati posao (veće programe je čak nemoguće kompajlirati na 2 MB !)

     Onda krenimo! SAS C će, kada ga instalirate, napraviti SC direktorij. U SC: diru napravite svoj poddirektorij i u njemu ćete kasnije snimati svoje programe. Tako ćete uvijek znati gdje su, a nećete praviti zbrku u SC diru.

     SAS/C se konfigurira iz programa scopts. Značenje opcija ćete vjerojatno odmah shvatiti, a ako vam neka i ne bude jasna dovedite strelicu iznad nje i pritisnite help tipku. Za početak, da bi se automatizirao proces kompajliranja, promeijenite NoLink u Link. Naime, po default-u SAS C komandom sc pravi iz sourca objekt fajl, koji je kasnije potrebno linkovati, ali kada izvršite naznačenu promjenu odmah ćete dobijati izvršni fajl, što je za okvire ovog kursa bolje rješenje.

     Sada je potrebno startati CED (na WB ekranu!) i podesiti njegov prozor tako da zauzima, recimo, gornje četiri petine ekrana. Takvu konfiguraciju snimite. Zatim je potrebno otvoriti CLI prozor i smejstiti ga u donju petinu. Iz CLI-a će se pozivati kompajler i startati programi. U CLI-u se pozicionirajte na vaš direktorij. Najbrže je konfigurirati CED da on otvara CLI. Također, možete dodati da se pomoću funkcijskih tipki pozivaju Developer i sve ostalo što će vam zatrebati.
     Još je poželjno koristiti olaksice tipa KingCon za povećavanje komfora rada. Naravno, okruženje je stvar ukusa i podesite ga po vlastitom ukusu/mogućnostima.

     Za sada toliko. U slijedećem broju krećemo sa konkretnijim primjerima, a vi pokušajte do tada nabaviti sve do sada nabrojano. I bez brige - C i nije baš toliki "bauk" kakvim vam se sada možda čini. Za koju godinu jesti će vam iz ruke!