nogi Amigaši povezuju Samba Football s osrednje uspješnim Samba igrama njemačke kompanije Sayonara. Samba WC njihov je najnoviji, i najopsežniji projekt, a mogao je biti i najuspješniji - da su malo bolje razmislili.

     Nogometni menageri vrlo su stara vrsta igara, i prve verzije nisu uopće imale grafičko sučelje, nego su igrači ručno utipkavala vrijednosti i odabire, i dobivali na ekran ispisane rezultate utakmica i ostale podatke. Kako su računala napredovala, postalo je uobičajeno da u ovakvim igrama igrač može (ako želi) uzeti stvar u svoje ruke i tako, osim managerskog dijela, iskusiti i akcioni dio nogometa. Tu mogućnost daje Vam i Samba World Cup, ali je upravo to ono što je zaslužno za ovako nisku ocjenu. Naime, dok je managerski dio napravljen iznimno kompleksno, sa svim mogućnostima koje ima i pravi manager, tako da se do kraja možete uživjeti u igru, akcioni dio je ispod svake kritike i ne bi služio na čast čak ni mnogo starijim igrama.

     No krenimo redom. Kao što je i uobičajeno, na početku birate tim koji ćete voditi, i već ovdje nailazite na iznenađenje - na listi su samo timovi iz nekoliko "popularnijih" zemalja (Njemačka, Engleska, Španjolska...) - Hrvatske naravno nema. Nakon toga se pred Vama otvara glavni meni sa zaista velikim brojem opcija, koje otkrivaju da ovo nije prva managerska igra koju su napravili momci iz Sayonara Software-a, a iskustvo ipak donosi i znanje. Na raspolaganju Vam je hrpetina opcija za poboljšavanje Vaše momčadi - od treninga i usavršavanja taktike, do kupovanja novih igrača ili uzimanja u momčad nekoga iz juniorskog tima. Naravno, sve to košta novaca, pa su tu i razni načini ostvarivanja zarade, kao što je prodaja kapa i šalova sa Vašim amblemom, sklapanje ugovora o sponzorstvu, igranje sportske pronoze ili, kad sve ostalo zakaže, uzimanje zajma od banke.

     Za sada zvuči dobro i oni koji misle da bi "mogli bolje od Čire" već su se zagrijali. No, kako kaže moj prijatelj: "Prvo zobi, a onda bič". Bič stiže u obliku utakmice. Sve ide lijepo dok ste zadovoljni sa gledanjem minuta koje protječu i primanjem obavijesti o situaciji na terenu preko malenih sličica i kratkih izvještaja. Ali, ako poželite igrati i uzmete joystick u svoj ruke, otkriti ćete sramotu. Akcioni dio se vizualnim dojmom smjestio negdje u srednje 80-e godine, a glas komentatora je još stariji - to je običan (doduše malkice popravljen) program za izgovaranje napisanih rečenica - zvuči kao pokvareni mikser. Kretanje po terenu je također otežano jer ne možete sami odlučivati kojeg igrača pokrećete, a kompjuter će Vam dati da upravljate onim koji je, po njegovom mišljenju, trenutačno najbliži lopti. Jedina svjetla pojedinost je da je ovo prvi nogomet na Amigi u kojem je dosljedno provedeno pravilo o off-sideu, a i izvo|enje kaznenih udaraca je riješeno na zadovoljavajući način. Ali što je zraka svjetla u crnoj noći užasa!

     Kada utakmica završi, zareći ćete se da nikada više nećete igrati niti jednu utakmicu, nego ćete ostati na mena|erskim poslovima. No, i ovdje ima problema. Naime, iako su njemački, engleski, španjolski i klubovi drugih "poznatijih zemalja" prilično točno uneseni u igru, ostali klubovi se mogu pohvaliti sa najviše 5-6 ispravno nazvanih igrača, a neki igrači uopće nemaju imena. Vrlo zanimljivo izgleda kada dobijete izvještaj da je gol dao "               ", a upravo Vam se to može dogoditi kada igrate protiv npr. Croatie. Ovakvi propusti igru sigurno neće učiniti popularnom u zemljama čiji su igrači ispušteni s popisa.

     Uglavnom, Samba World Cup je igra samo za rođene managere, koji ne žele niti pogledati akcioni dio, a njima preporučam da prvo odigraju demo i da se tek onda odluče za kupnju.