Nakon dugih zaostataka u updateiranju poznatog AFS-a, konačno je došao i PFS (PRO File Safe) - pravi filesystem za Amigu!

Iako mnogi znaju za postojanje alternativa, iz nepovjerenja prema "novotarijama" i straha za sigurnost podataka mnogi Amiga useri (bar u Hrvatskoj) još uvijek koriste zastarjeli FFS. Neću ovdje ulaziti u tehničke detalje i razlike (nije da ih ni ja puno razumijem), ali ono što je korisniku kod filesystema važno, je vidljivo i svakom laiku: brzina i sigurnost podataka.

PFS nudi obje karkteristike mnogo kvalitetnije od FFS-a. Kao prvo, brzina! PFS je 5 puta (!) brži od FFS-a, ili kako to lijepo u manualu piše - 500%. Ovo će se pokazati vrlo korisnim kod uobičajene upotrebe hard diska, a potpuno je neophodno kod emuliranja Mac-a ili PC-a pomoću HARDFILE datoteka koje simuliraju MacOS ili MSDOS hard diskove. Ubrzanje uspoređeno s istim HARDFILE-ovima smještenim na FFS particiju je oko 7 puta (me ne moram Vam puno ni pričati - Norton Commander se na 030/50 diže za 1.5 sec sa PFS, a sa FFS više od 10 sec, a MacOS se boota za 47 sec nasuprot FFS-ovih 5 minuta!).

Kako nismo svi ludi za emuliranjem, a osobito oni koji (kao ja) još nemaju nešto jače od 030 procesora, zanimati će nas i druga kvaliteta - sigurnost. Sigurno se svakome tko ima hard disk priključenim na Amigu dogodilo ono ružno štektanje i svjetlucanje lampica koje ukazuje na non-validated disk. Taa treba čekati neko vrijeme da se disk sam popravi, a ako baš imate peh, neki fileovi nakon toga dobiti će omrznuti CHECKSUM ERROR. Mogu se slobodno pohvaliti da toga kod mene više nema. Naime, PFS tako zapisuje ne hard disk da prekid u bilo kojem trenutku zapisivanja može značiti samo gubitak one datoteke koja se u tom trenutku zapisivala (al' sam se spetljao), a ne i root blocka u kojem su pohranjeni podaci o ostalim datotekama na disku.
Još jedan problem koji PFS elegantno rješava je slučajno brisanje datoteka - također česta mora Amiga usera koji vole raditi više stvari odjednom (pa zašto imamo multitasking?) i obrišu nešto što nisu trebali. PFS sprema 31 obrisanu ili promijenjenu datoteku u poseban directory iz kojeg ih možete neoštećene izvaditi ako ste prebrzo kliknuli mišem na DELETE. Datoteke se spremaju prema starosti, tako da novije zamjenjuju starije, a broj datoteka u ovom "nevidljivom" direktoriju iznosi 31 ili manje (ovisno o mjestu na disku, o kojem se brine PFS - ne morate rućno brisati fileove koje ste već jednom obrisali). Kad smo kod sigurnosti, PFS ima ugrađenu vrlo veliku novost, a to je sposobnost da sam utvrdi kada se nešto loše događa na hard disku i ušpozori vas na to ili popravi greške. Da je FFS imao ovu mogućnost znam da bih ja do danas spasio nekoliko Mb izgubljenih fileova.

Kompatibilnost? Kompatibilnost PFS-a se u potpunosti slaže s Amiga OS-om (onim iznad 2.0 verzije) i starim filesystemima. Bootanje (tzv. učizmljavanje) s PFS particije sasvim je normalno, a FFS i PFS particije mogu miroljubivo koegzistirati na jednom hard disku i ni u čemu se ne sukobljavaju.

Iskusniji korisnici primjetit će da većinu funkcija PFS-a ima i AFS, ali moram napomenuti da je rana detekcija grešaka potpuna novost, da PFS upotrebljava oko 50% manje memorije za osnovni setting (naravno, koliko ćete buffera staviti, to je vaša stvar), da je sve skupa još malo ubrzano, i da, što je najvažnije, Diskvalid Tool sada radi i popravlja PFS diskove, u slučaju da ipak dođe do greške (ja isprobao na namjerno napravljenim greškama - AFS nije mogao popraviti, a PFS popravio).

Sve u svemu, ovo je prava stvar. Jedina prednost FFS-a je manja upotreba memorije, što u današnje vrijeme jeftinih SIMMova ne znači mnogo i hrpa programa za popravke grešaka, koji su na PFS-u gotovo u potpunosti nepotrebni. Osim toga, Diskvalid, program koji dolazi s PFS-om, greške koje sam ja uspio izazvati popravlja besprijekorno, a i neke druge firme najavljuju podršku za PFS u svojim proizvodima - DiskSalv npr.